Nadutost, gasovi, krčanje u crijevima i osjećaj pritiska u stomaku često se pojavljuju nakon potpuno običnog obroka, a gastroenterolog dr Vojislav Perišić objašnjava da se razlog kod velikog broja ljudi krije u fermentaciji određenih ugljikohidrata u debelom crijevu.
To znači da problem nije nužno u „slabom želucu“, nego u tome kako organizam obrađuje pojedine namirnice i koliko se one uopće uspiju apsorbovati prije nego što stignu do dijela probavnog sistema u kojem bakterije preuzimaju glavnu ulogu.
Takva reakcija ne mora izgledati isto kod svih ljudi. Ono što jednoj osobi prolazi bez ikakvih posljedica, drugoj može već nekoliko sati nakon ručka stvoriti neugodan pritisak, pojačane gasove ili osjećaj da je stomak naglo „narastao“. Upravo zato se nadutost često pogrešno tumači kao opći znak loše probave, iako je u pozadini nerijetko riječ o sasvim konkretnoj osjetljivosti na određene vrste hrane.
Perišićevo objašnjenje staje na mjestu gdje se susreću prehrana, crijevna flora i individualna tolerancija. Kada dio ugljikohidrata ne bude potpuno apsorbovan u tankom crijevu, on putuje dalje do debelog crijeva. Tamo ga bakterije razgrađuju, a taj proces prirodno proizvodi gasove.
Kod osjetljivijih osoba to se ne zadržava samo na „običnom“ stvaranju gasova, nego se pretvara u čitav niz tegoba koje mogu ometati svakodnevni ritam i stvarati utisak da je probava stalno pod opterećenjem.
Namirnice koje najčešće pokreću fermentaciju
U praksi se posebno izdvajaju takozvani FODMAP ugljikohidrati, grupa fermentabilnih šećera i srodnih spojeva koji kod nekih ljudi izazivaju izraženije simptome. To ne znači da su oni automatski štetni za sve, nego da organizam pojedinca može reagovati osjetljivije, naročito ako postoji sindrom iritabilnog crijeva ili druga probavna osjetljivost. Tada i namirnice koje se inače smatraju zdravima mogu postati izvor nelagode.
Jedan od najpoznatijih primjera je jabuka. Ona je često dio preporuka za zdravu prehranu, ali sadrži fruktozu i sorbitol, pa veća količina kod osjetljivih osoba može dovesti do nadutosti. Slična reakcija može se javiti i nakon krušaka, šljiva, trešanja, breskvi i drugog voća koje sadrži fermentabilne šećere. Važno je naglasiti da to ne govori ništa protiv tog voća kao takvog; problem je često u količini, vremenu konzumacije ili individualnoj toleranciji.
Drugi česti okidač su mahunarke. Grah, grašak i slične namirnice sadrže ugljikohidrate koje ljudski probavni enzimi ne razgrađuju uvijek do kraja. Kada stignu u debelo crijevo, bakterije ih fermentiraju i stvaraju gas. Zato velika porcija graha vrlo često završava poznatim osjećajem napetosti u stomaku. Ipak, iz izvora je važno zadržati i drugu stranu priče: mahunarke nisu nešto što treba automatski izbaciti, jer su vrijedan izvor vlakana, proteina i drugih nutrijenata.
Kod nekih ljudi pomaže mnogo jednostavniji pristup: početi s manjim porcijama i postepeno povećavati količinu. Na taj način probavni sistem ima više vremena da se prilagodi, a osoba lakše prepoznaje vlastitu granicu tolerancije. To je važna razlika između hrane koja „smeta“ i hrane koja je samo previše zastupljena u jednom obroku.
Mlijeko, voće i način na koji jedemo
Posebno mjesto među mogućim uzrocima zauzima mlijeko. Ako se nadutost, grčevi ili proljev javljaju nakon mliječnih proizvoda, jedan od mogućih razloga je netolerancija na laktozu. Kod takvih osoba organizam ne proizvodi dovoljno enzima laktaze, koji je potreban da se mliječni šećer razgradi. Neprobavljena laktoza onda odlazi u debelo crijevo, gdje fermentira i izaziva tegobe.
Iz izvora se vidi i da reakcija nije uvijek ista na sve mliječne proizvode. Neki ljudi bez problema podnose jogurt ili tvrde sireve, ali imaju tegobe nakon običnog mlijeka. To pokazuje koliko je probava individualna i zašto široke, opće preporuke često ne pomažu dovoljno kada osoba pokušava otkriti šta joj tačno smeta.
Isto vrijedi i za savjete koji određenu namirnicu proglašavaju potpuno sigurnom ili potpuno problematičnom bez uvida u cjelokupnu sliku prehrane.
Lubenica je, prema tekstu, još jedan primjer namirnice koja kod nekih ljudi može izazvati nadutost zbog sadržaja fermentabilnih ugljikohidrata. Slično važi i za bananu, čiji učinak zavisi od zrelosti i količine. Upravo zato nije korisno slijepo dijeliti hranu na „dozvoljenu“ i „zabranjenu“, nego pratiti vlastite reakcije. Ono što jednoj osobi prija, drugoj može biti okidač za neugodan stomak već nakon jedne porcije.
Važan detalj iz izvora odnosi se i na način jedenja. Velika količina progutanog zraka također može povećati nadutost. To se češće događa ako jedete veoma brzo, pričate dok jedete, često žvačete žvakaće gume, pijete gazirana pića ili koristite slamku. Drugim riječima, ne pravi problem samo sadržaj tanjira, nego i tempo kojim obrok nestaje sa stola.
Kada nadutost prestaje biti bezazlena
Povremeno nadimanje nakon obilnog obroka vrlo je često i samo po sebi ne mora značiti ozbiljan zdravstveni problem. Ipak, ako se tegobe javljaju gotovo svakodnevno ili ako se naglo promijene u odnosu na raniji obrazac, vrijedi potražiti savjet ljekara.
Tekst posebno upozorava na situacije u kojima se uz nadutost pojave krv u stolici, neobjašnjiv gubitak kilograma, jaka ili uporna bol, često povraćanje, dugotrajan proljev ili zatvor te izraženo povećanje obima stomaka koje ne prolazi.
Takvi simptomi ne znače automatski da je riječ o nečemu teškom, ali ih nije pametno mjesecima pripisivati samo „gasovima“. Upravo je zato korisno pratiti vlastite reakcije, smanjiti porcije, jesti sporije i ne uvoditi nasumično veliki broj zabrana u ishranu. Low-FODMAP prehrana može pomoći nekim osobama sa sindromom iritabilnog crijeva, ali nije zamišljena kao trajni režim u kojem se godinama izbjegava širok spektar namirnica.
Prema izvoru, taj pristup obično podrazumijeva privremeno ograničavanje određenih namirnica, a zatim njihovo postepeno ponovno uvođenje kako bi se utvrdilo šta osoba zaista ne podnosi. Time se izbjegava nepotrebno osiromašivanje prehrane i smanjuje rizik da se bez potrebe izgubi unos vlakana, vitamina i minerala. To je naročito važno jer nadutost često navede ljude da sami, bez jasnog plana, izbace mnogo više hrane nego što je zaista potrebno.
Na kraju, suština nije u traženju jedne namirnice koja svakome smeta, jer takva ne postoji. Ono što se može izdvojiti jeste čest mehanizam: fermentacija određenih ugljikohidrata jedan je od najrasprostranjenijih razloga za gasove i osjećaj nadutosti. Ako vam se stalno čini da stomak poslije neke hrane „naraste kao balon“, korisnije je prvo obratiti pažnju na porciju, brzinu jedenja i ponavljanje simptoma nego odmah zaključiti da je hrana nezdrava.
Ponekad je upravo mala promjena u svakodnevnoj rutini dovoljna da se probava smiri i da se tačno vidi šta tijelu zapravo smeta.
